Davač

Meer over het boek

Dvanaestogodišnji Jonas živi u idealnom društvu, utopijskom svijetu u kojem nema sukoba, siromaštva, nepravde ni boli. To je moguće jer su ljudi u tom društvu odbacili sjećanja i osjećaje te postupaju isključivo prema točno propisanim pravilima. Prihvaćaju Istost, a odbacuju različitost u društvu, prirodi i među sobom. Njihov svijet je zato bez sukoba, a nagrada za sve to je ugodna bezbrižnost. Cijena je totalna kontrola nad njihovim životima i gubitak individualnosti. Tako žive u nekoj vrsti trajnog zaborava. Osim jednoga među njima Davač je čovjek koji se sjeća svega što su drugi zaboravili, a njegovo je postojanje uzdignuto na stupanj vrlo uvažene dužnosti. U kritičnim trenucima po zajednicu, rukovoditelji se Davaču obraćaju za savjet. Jer sjećanje znači mudrost, znanje i osjećaje, a ta kombinacija sposobnosti je potrebna da bi se donijele odluke koje će omogućiti opstanak zajednice. Jonas se uklapa u društvo sve dok on sam, budući biva odabran za nasljednika starog Davača, ne sazna istinu