Moj prijatelj Rembrandt

Meer over het boek

»Općinstvo nikako ne razumije moje namjere... smiju se porugljivo i govore: 'On nije umjetnik od zanata, on svoju umjetnost ne shvaća ozbiljno i ne slika stvari onako kako ih mi vidimo.' Neka me Bog očuva da bih stvari gledao njihovim očima. Oni me mogu i oni će me pustiti da izgladnim, ali oni neće oteti moje uvjerenje da ja imam pravo, a oni krivo. Svatko može slikati stvari onako kakve jesu. Ali slikati stvari onako, kako one postoje samo u pretpostavci – to je, dragi doktore, zadatak koji čini život zanimljivim.... jer ne radi se toliko o tome što netko vidi, već kako vidi. Dobar umjetnik može osjetiti dublji poriv pogledavši zaklanog vola u kakvoj običnoj mesnici, negoli loš umjetnik vidjevši tucet crkvi u samom rodnom mjestu Rafaela. Ja ne mogu slikati drugačije no što slikam. Ostajem kod svog načina slikanja i kod njega ću ostati, dok ne odem u ubožnicu ili ne legnem u grob. Tada mi možete staviti nadgrobni kamen s natpisom: 'Ovdje počiva luđak'.« Spomenuti je Rembrandtov citat tek natuknica koja daje naslutiti koliko se zanimljivih slikarevih razmišljanja i detalja iz njegova života nalazi u ovoj knjizi. Jer, napisao ju je njegov suvremenik, Joannis van Loon, liječnik i prijatelj s kojim se posljednjih tridesetak godina života intenzivno družio. Ovo svjedočanstvo »iz prve ruke« za tisak je priredio ugledni povjesničar i pisac Hendrik van Loon, liječnikov, kako navodi, »potomak u devetom koljenu«. O samom Rembrandtu ovdje kažimo samo da je živio u zemlji vjetrenjača, teškim i nezavidnim životom, bez novaca, priznanja i razumijevanja, cijeli se život boreći s vjetrenjačama u ljudskim glavama. A danas? Slika »Noćna straža«, primjerice, koja je nekad bila odbijena i predmetom sprdnje, sad je predmetom proučavanja i divljenja, i jedna je od najvećih holandskih kulturnih i turističkih vrednota, a njen je autor općepriznat kao jedan od najvećih, najutjecajnijih, najosebujnijih, najvažnijih, najgenijalnijih, naj... slikara u povijesti umjetnosti i uopće jedan od najvećih ljudi u povijesti čovječanstva. Što još dodati? Možda još jedno mišljenje o Rembrandtu iz ove odlične biografije: »Kad se prepustio svojim snovima, izgubio je sve što je imao – a pritom je i sve dobio.«