Francesca Melandri Volgorde van de boeken (chronologisch)
Francesca Melandri creëert verhalen die zich verdiepen in de complexiteit van familie, conflict en de zoektocht naar waarheid, vaak gesitueerd tegen de achtergrond van grensregio's. Haar werk verkent thema's als vergeving en identiteit, waarbij persoonlijke verhalen worden verweven met bredere historische contexten. Melandri's schrijven onderscheidt zich door zijn diepgang en scherpe oog voor detail. Ze blinkt uit in het portretteren van hoe het verleden het heden vormt en hoe individuen hun plaats in de wereld vinden.







Kalte Füße
- 288bladzijden
- 11 uur lezen
In "Kalte Füße" von Francesca Melandri wird die traumatische Erfahrung des Rückzugs italienischer Soldaten aus Russland während des Zweiten Weltkriegs thematisiert. Die Autorin reflektiert über die Erlebnisse ihres Vaters und die Auswirkungen des Krieges auf Körper und Geist, während sie die aktuelle Situation in der Ukraine betrachtet.
Dass es einfach sei mit der Liebe, wird niemand behaupten. Aber dass es meistens anders kommt als erwartet, davon können sie ein Lied singen, und zwar in den ergreifendsten Tönen, die die geneigte Leserin (oder auch den verliebten Leser) mitfiebern lassen: mit dem liebestrunkenen Dorfpolizisten, der Frau mit gleich zwei Ehemännern samt Familie oder dem ungleichen Paar, das nicht voneinander lassen kann. Mit Texten von Andrea Camilleri, Natalia Ginzburg, Luigi Malerba, Dacia Maraini, Alberto Moravia u. a.
Eva spava
- 352bladzijden
- 13 uur lezen
<a target="_blank" rel="noopener nofollow" href="https://fraktura.hr/eva-spava.html">https://fraktura.hr/eva-spava.html</a> Nakon neočekivanog telefonskog poziva u zoru na Veliku subotu, Eva bez razmišljanja sjeda u vlak i kreće na gotovo tisuću i pol kilometara dug put iz svojeg rodnog Südtirola/Alto Adigea do Kalabrije. Tajnoviti odlazak ispravlja trideset godina staru nepravdu, kad je njezina majka Gerda poštaru vratila maleni paket umotan u smeđi papir lakonski ustvrdivši da Eva spava. No Gerdu ne treba prestrogo suditi – odrasla je uz bezosjećajnog oca, bivšeg nacista, i brata, južnotirolskog terorista, a sa šesnaest je počela rintati u kuhinji hotela u Meranu. I dok su Gerdin život obilježila povijesna previranja na sjeveru talijanske države, Eva konačno ima priliku poravnati račune na njezinu krajnjem jugu... Prvijenac Francesce Melandri Eva spava izvanredni je mozaik dirljive ljubavne priče, intrigantne obiteljske sage i uzbudljivog prikaza povijesti. Ovaj maestralno ispričani roman na zanimljiv način prikazuje prošlost, sadašnjost i običaje prostora koji odudara od naše tipične slike Italije. Štivo koje osvaja! “Velika ljubavna priča i dubok, uvjerljiv pogled u napetošću bremenitu povijest Južnog Tirola.” - Corriere della Sera “Ovo je bogata, intimna i snažna priča koju pronose likovi opisani u svoj svojoj dubini i ljudskosti.” - Arianna Rita Di Tomasso, članica žirija Nagrade za najbolji roman časopisa Elle “Knjiga koja shvaća sve implikacije toga što znači voljeti.” - World Literature Today “Malo je talijanskih romana koji tako uspješno i na iznenađujući način kombiniraju šire teme poput lokalne i nacionalne povijesti te veza sjevera i juga s osobnim dramama povezanim s obitelji, ljubavlju i ambicijom. Ovo je pravo epsko djelo!” - Solo Libri “Prvi roman rođene Rimljanke Francesce Melandri Eva spava veliko je djelo. Dirljiv, lijep, s pravom mjerom, tolerantan.” - Sylvia Treudl, Buchkultur
Prava krv
- 485bladzijden
- 17 uur lezen
Rim, dan uoči dolaska Moamara Gaddafija u službeni posjet Silviju Berlusconiju. Kći starog partizana Attilija Profetija, Ilaria, pred svojim vratima zatječe Afrikanca koji dobro govori talijanski. Mladić tvrdi da je prošao migrantskom rutom kroz Libiju i preko Sredozemnog mora u potrazi za svojim djedom, Attilijom. I stvarno, na njegovoj osobnoj iskaznici prezime je Attilaprofeti. Zapanjena Ilaria ne može oca pitati za razjašnjenje jer on boluje od demencije, pa odluči rekonstruirati njegov život u Mussolinijevo doba. Uz pomoć svojeg tajnog ljubavnika, zastupnika Forza Italije u parlamentu, dolazi do spoznaja koje u potpunosti mijenjaju povijest njezine obitelji. U svojem trećem romanu Prava krv Francesca Melandri ponovno na izvanredan način kombinira talijansku povijest, obiteljsku sagu i svakodnevni život svojih likova. Istodobno očaravajuće i angažirano, uzbudljivo i smirujuće, a nedvojbeno sjajno napisano da se pročita u dahu.
Più alto del mare
- 237bladzijden
- 9 uur lezen
L'isola si scorge da lontano. Il mare ha il colore del verderame, la macchia tutt'intorno emana un profumo speziato, i raggi del sole, anche ora che l'estate è finita, scaldano i pochi passeggeri arrivati con la motonave. Tra loro ci sono Luisa, gambe da contadina e sguardo tenace, e Paolo, ex professore di filosofia con un peso nel cuore. Salgono su un furgone, senza smettere di fissare le onde. Quella bellezza però non li culla, li stordisce. Non sono in vacanza. Sono diretti al carcere di massima sicurezza dell'Isola: lei, oltre il vetro del parlatorio, vedrà un marito assassino, lui un figlio terrorista. Ogni volta le visite acuiscono il senso di lutto che li avvolge. E sono soli nel dolore: siamo alla fine degli anni Settanta e per loro non ci può essere pietà pubblica. Il maestrale li blocca sull'Isola dove li scorta Nitti, un agente carcerario che cela un'inaspettata verità. Dopo il loro incontro, le esistenze di Paolo e Luisa non saranno più le stesse. Con questo romanzo Francesca Melandri continua la sua ricerca tra gli interstizi della storia, raccontandoci anni che pesano anche se li vogliamo lontani, inattuali. Il suo sguardo recupera le vite dei parenti dei colpevoli, vittime a loro volta ma condannate a non essere degne di compassione. E le accompagna fino a una notte in cui i destini che sembravano scritti si prendono la loro rivincita.
Scrittori italiani e stranieri: Eva dorme
- 347bladzijden
- 13 uur lezen
È l'alba. Anche stanotte Eva non riesce a dormire. Apre la finestra: l'aria pungente e dolce dell'aprile altoatesino sa di neve e di resina. All'improvviso il telefono squilla, la voce debole di un uomo che la chiama con il soprannome della sua infanzia: è Vito. È molto malato, e vorrebbe vederla per l'ultima volta. Carabiniere calabrese in pensione, ha prestato a lungo servizio in Alto Adige negli anni Sessanta, anni cupi, di tensione e di attentati. Anni che non impedirono l'amore tra quello smarrito giovane carabiniere e la bellissima Gerda Huber, cuoca in un grande albergo, sorella di un terrorista altoatesino e soprattutto ragazza madre in un mondo ostile. Quando Vito è entrato nella sua vita, Eva la figlia bambina, ha provato per la prima volta il sapore di cosa sia un papà: qualcuno che ti vuole così bene che, se necessario, perfino ti sgrida. Sul treno che porta Eva da Vito morente, lungo i 1397 chilometri che corrono dalle guglie dolomitiche del Rosengarten fino al mare scintillante della Calabria, compiremo anche un viaggio a ritroso nel tempo, dentro la storia tormentata dell'Alto Adige e della famiglia Huber. La fine della Prima guerra mondiale, quando il Sudtirolo austriaco venne assegnato all'Italia, quando Hermann Huber, futuro padre di Gerda, perse i genitori e con loro la capacità di amare.