Zašto psujem

Meer over het boek

Zato što time upućuje posebnu poruku svijetu, zato što odbija pasivno sjediti, čuvati unučiće, smiješiti se urbi et orbi i „čekati smrt da joj se najzad klinci u pedesetoj usele u gajbu“. Zato što je „ljudsko biće koje... smije pisati što mu padne na pamet“, ma što drugi o njoj mislili (a misle ti drugi o njoj ionako svašta). Zato što je „u sukobu sa svijetom i samom sobom“. Zato što sve oko nje i nas ponekad kao da jedino psovku i zaslužuje. I konačno: zato što time iritira i provocira one koji je živciraju. Knjiga je složena u pet tematskih cjelina: Čemu služe žene?, Čemu služe muškarci?, Čemu služe djeca?, Čemu služi Hrvatska? i Čemu služi život? Da je psovka književni postupak, znamo još od Janka Polića Kamova. Njegova Riječanka Vedrana Rudan sto godina poslije pokazuje da je još uvijek podjednako učinkovit i uznemirujuć kao i u njegovo vrijeme. “Ona psuje kao Katul, psuje gore nego Petronije Arbiter. Psuje kao Rabelais i Bukowski ujedno. Psuje kao Vlah, psuje kao Balkanac, kao luda i kao kočijaš. Ali prije svega ostaloga, ona psuje kao dama.” Vladimir Arsenijević