Ljiljan u dolu

Meer over het boek

Ipak ću udovoljiti tvojoj želji. Žena koju volimo više nego ona voli nas može nas navesti na nerazumne postupke. Da bismo izbjegli bore na čelu ili napućene usne zbog najmanjeg odbijanja, s lakoćom prevaljujemo udaljenosti, uništavamo se i tratimo budućnost. Ti sada tražiš moju prošlost. Evo ti je! Samo, Natalie, znaj da sam zbog toga morao potisnuti osjećaj gnušanja. Zašto su ti sumnjiva moja sanjarenja u trenucima sreće? Zašto, čim zasutim, planeš poput obožavane kokete? Ne bi li se mogla našaliti na račun moje ćudljivosti ne tražeći razloge? Kriješ li u srcu tajne koje možeš otkriti samo u zamjenu za moje? Osjećam da si nešto naslutila, pa je možda bolje da ti kažem sve: mojim životom vlada sablast koja se pojavljuje na spomen beznačajne riječi. Duboko u duši pohranio sam sjećanja slična morskim plodovima, koja se naziru kad je mirno, a kad zapuše bura, valovi ih bacaju na obalu. Ako u mojoj ispovijedi bude tih bolnih osjećaja, sjeti se da si mi zaprijetila da te moram poslušati, i nemoj me kazniti što sam te poslušao. Želio bih da moja ispovijed udvostruči tvoju ljubav. Doviđenja večeras, Felix.